SKUPŠTINA ILI VUČIĆEV LIČNI STUDIO? SAT I 40 MINUTA GOVORA, A DRŽAVA ČEKA ODGOVORE!

 Umesto ozbiljne parlamentarne rasprave, stara politička retorika, međusobne optužbe, vraćanje na izbornu noć i obračun sa političkim protivnicima. Aleksandar Vučić jedanas 17. novembra ponovo pokazao da mu je teško da prepusti političku scenu drugima, čak i onda kada više nije centralna figura izvršne vlasti.



Današnja konstitutivna sednica Narodne skupštine trebalo je da označi početak novog parlamentarnog poglavlja. Poslanici su položili zakletve, formiran je novi saziv, a pred njima su ozbiljni poslovi i odgovornost prema građanima.


Međutim, umesto da parlamentarna rasprava bude u prvom planu, pažnju je ponovo zauzeo Aleksandar Vučić.


Njegovo obraćanje trajalo je oko sat i 40 minuta. Šef poslaničke grupe Studentske liste Jovo Bakić ukazao je da se Vučić svega oko dva i po minuta bavio tačkom dnevnog reda, dok je ostatak govora protekao u političkim obračunima, optužbama i osvrtima na događaje koji su prethodili konstitutivnoj sednici.


I tu se otvara suštinsko pitanje: čemu služi Narodna skupština? Da bude mesto na kojem se raspravlja o zakonima, institucijama, ekonomiji i problemima građana ili pozornica na kojoj se neprestano repriziraju politički sukobi?


OPET O IZBORNOJ NOĆI, OPET O PROTIVNICIMA


Vučić je veliki deo svog izlaganja posvetio optužbama na račun predstavnika Studentske liste, događajima tokom izborne noći i incidentima ispred parlamenta.


Govorio je o navodnom nasrtaju na njegov automobil, o napadu na Lidiju Vukićević i o ponašanju političkih protivnika. Incident sa poslanicom, uključujući polivanje jogurtom, svakako zaslužuje osudu i odgovarajuće utvrđivanje odgovornosti. Ali ni takav događaj ne može biti opravdanje da se čitava parlamentarna sednica pretvori u višesatni politički monolog.


Posebno je zanimljivo što je Vučić, uz poruku da nova parlamentarna većina neće imati opstrukciju od SNS-a, istovremeno nastavio da joj upućuje političke optužbe i drži lekcije o tome kako treba da se ponaša.


PARLAMENT NIJE NIČIJA PRIVATNA GOVORNICA


Kada neko dobije priliku da govori u najvišem predstavničkom domu, od njega se očekuje odgovornost, argumentacija i poštovanje institucije. Poslanički mandat nije dozvola za neograničeno ponavljanje političkih poruka, bez obzira na to ko ih izgovara.


Građane ne zanima koliko će puta političari jedni drugima ponoviti da su lagali, da su krivi ili da su nešto pripremali. Građane zanimaju plate, penzije, cene, zdravstvo, obrazovanje, bezbednost i institucije koje rade svoj posao.


A upravo o tome bi trebalo da se razgovara u Skupštini.


Srbija ne može da živi od neprekidnog političkog rijalitija. Parlament nije televizijski studio, a poslaničke klupe nisu publika koja treba da sluša nečiji višesatni nastup.


Ako je ovo početak novog skupštinskog saziva, onda je građanima već prvog dana poslata važna poruka: politička kultura i poštovanje parlamentarne rasprave biće jedan od najvećih izazova pred novim poslanicima.


Jer država nije ničija lična pozornica. A Skupština bi konačno morala da bude mesto na kojem se govori o Srbiji, a ne samo o Aleksandru Vučiću.

Коментари

„Dok umire sve što vredi, lopov mirno u fotelji sedi“: Brutalna poruka navijača Partizana o kojoj bruji Srbija

Mitrović izveo najneobičniji penal: Ovo se skoro nikada ne događa

„Sad svi hoće na basket“: Jokić oduševio slikom ispred kuće u Somboru