Branko Miljuš: Srbija protiv Zorana Đinđića
Ne znam nikog ko nije u stanju da mi na prvu kaže gde je bio tog 12. marta pre dve decenije. Već naredne godine, Đinđića smo samo citirali. Pravili smo božanstvo od njega da bi opravdali sopstvenu filozofiju ravnodušja u kojoj smo se davili. Deceniju posle tog 12. marta smo „shvatili“ da nas je Đinđić prevario pa smo počeli da ga preispitujemo, često i da ga se odričemo. Ne onako primitivno glasno kako smo ga se odricali pre pucnjeva. Ovaj put birali smo reči. Relativizacija je postala naše sklonište. I zaista prevario nas je ovaj poslednji filozof političar, jer nas je učio da moramo da vodimo računa o sebi. On se žrtvovao, ne vodeći računa o sebi. Takve ljudi lako zaborave. Možda zato što se stide sopstvene nespremnosti na žrtvu. Prevario nas je i kada je rekao da Srbija neće stati. Stala je. Lakše je da bude kriv on, bez obzira što se zastoj desio nakon što je on zauvek otišao. U tom preispitivanju njega, izgubili smo sebe i preživljavamo zarobljeni između dve politike. Jedne k...