Boško Jakšić o bubašvabama i novinarima
Imao sam udobno detinjstvo. Oca čiji su saveti oblikovali moj sveukupan, posebno etički pogled na svet, majku koja mi je pružala oplemenjujuću ljubav. To su konstante, sve ostalo se dramatično menjalo. Pamtim Beograd po kome su kirajdžije prodavale table leda i prve ćevape u životu koje mi je deda po majci doneo iz „Kikevca“ na koji se naslanjala njegova čuburska kuća. Danas nema ni „Kikevca“, ni dedine kuće. Pamtim kako sam se kao đak prvak na Dedinju probijao kroz tunele snega koji su bili viši od mene. Tada sam u školi učio da je Jugoslavija zemlja kontinentalne klime sa izrazita četiri godišnja doba. Danas nema Jugoslavije, a proleće i jesen jedva da postoje. Tokom škole sam, neobično, bio najdarovitiji za srpski i matematiku, a u gimnaziji je prevagnuo prirodni smer. Pasionirano sam rešavao matematičke zadatke iz ruskih zbirki pa sam toliko odmakao da bi mi profesor na početku godine zaključivao peticu i isterivao sa dva časa pismenog da ne bi drugima dodavao ceduljice. Tako ...