DAN ŽALOSTI I POLITIČKE KALKULACIJE: TUGA NA KAMERAMA, POENI POLITIČARIMA
Dok narod ćuti, vlast govori.
Dok porodice žrtava traže mir, političari traže kadar.
Dan žalosti — koji bi trebalo da bude trenutak tišine i poštovanja — sve češće postaje dan političkog marketinga.
Kamera se uključuje, vence polažu isti ljudi koji su dan ranije govorili o „uspesima“.
Rečenice su uvežbane, suze pažljivo tempirane, a pozivi na jedinstvo zvuče kao slogani.
Umesto pitanja — odgovora nema.
Umesto istrage — izjava.
Umesto odgovornosti — govor o „zajedništvu“.
I dok narod prevrće sveće po rukama i ćuti, na vrhu se broje poeni.
Tuga postaje valuta, a saosećanje reklama.
Tragedija, umesto da nas opomene, postaje prilika za političku pozornicu.
Svakog puta — isto.
Umesto da se menja sistem, menja se dekor.
Umesto da se spreči sledeća nesreća, sprema se sledeća izjava.
Jer u zemlji gde su kamere važnije od odgovora, dan žalosti traje tačno onoliko koliko traje prenos uživo.
Коментари
Постави коментар