Počeo Marš za ženska prava, okupljeni poručuju: „Žene nisu inkubatori držAVe“

 Pod parolom "Solidarne i pobunjene", skoro 40 organizacija civilnog društva, nezavisne aktivistkinje i građanke, organizuju protestni Marš povodom Međunarodnog dana žena, koji je krenuo od Studentskog kulturnog centra ka Trgu Republike. Nekoliko stotina ljudi maršira za ženska prava, solidarnost i mir. "Solidarno sa ženama iz Ukrajine", "Žene nisu inkubatori držAVe", "Sloboda za žene! Kazna za nasilnike", "Za hleb i mir", "Dignimo glas za one bez glasa", "Abortus je žensko pravo", neki su od transparenata koje nose učesnice i učesnici.


Aktivistkinja Iva Marković poručila je da žene nisu dovoljno glasne.


“Nismo dovoljno glasne i ne želimo ruže i poklone, već zaštićenu prirodu, zdravstvenu bezbednost. Žmurzimo na nasilje i na zagađenje. Svako treba da zna kako je biti žena u Boru ne da li će, već koji će rat voditi ili kako je biti starica u Dobrom Dolu kada neko dođe da stavi reke u cevi ili žena koja brani šumu na Fruškoj gori“, navodi ona i dodaje da priroda trpi, žena trpi zbog apetita domaćih i stranih predatora. Pozvala je sve žene na solidarnost, ali i muškarce da podrže žene u borbi.


Melanija Lojpur, jedna od aktivistkinja navodi da smo punih 30 godina svedoci urušavanja prava.

“30 godina smo svedoci urušavanja prava i dostojanstva ljudi. Ovih 39 godina očekivali su da odustanemo od uloge. Akcije nisu propisane patrijarhatom, a videli smo našu snagu tokom pandemije od lekarski, trgovkinja. Videli smo da su morale da rade u teškim uslovima, crvenim zonama, napornim smenima, prekovrmeneo, o psihološkim posledicama tek ćemo pričati. Danas ostajemo počast svima koje nisu sa nama i koje su nosile teret pandemije”, navela je ona, dodajući da je nasilje na poslu i u porodici i dalje tabu tema, kao i da nije dovoljno sankcionisano.


„Žene su podnele najveći teret krize i  skrenule pažnju na radna prava žena koje rade na manje plaćenim poslovima. Češće su izložene gubitku posla, dok pojedine države uvode šestosatno radno vreme , u Srbiji su neke fabrike produžile isto na 10 i 12 časova“, rečeno je na početku skupa

Skupu prisustvuje i kandidatkinja za predsednicu Srbije koalicije MORAMO Biljana Stojković.


„Ja sam oduvek bila na ženskim protestima, neke sam i organizovala., zajedno sa drugim ženskim grupama. To je  važan datum za obeležavanje ženske borbe i za podsećanje na to da smo ipak po nešto i osvojile od svoje slobode i prava. Mislim da je krajnje vreme da žene dobiju odgovorne funkcije i udju u institucije i donose odluke koje se tiču budućnosti ove zemlje. Osnaživanje žena je jedan od razloga zbog kojih sam prihvatila kandidaturu za predsednicu ispred koalicije MORAMO“, rekla je Stojković.

Prisutna je i aktivistkinje Aida Ćorović, Staša Zajović iz Žena u crnom.

Međunarodni dan žena ove godine biće, između ostalog, obeležen i dvema akcijama: „Ženskim pismom“ kojim više od 100 potpisnica udruženo staju u odbranu prava da kažu NE, i „Osmomartovskim maršom“ u Beogradu – protestnim maršom za ženska prava solidarnost i mir.


Među okupljenima su i  Radomir Lazović i kandidat za gradonačelnika Beograda, Dobirca Veselinović.


Na dan žena, više od 100 žena iz oblasti kulture, nauke, medija, privrede, građanskog aktivizma u Srbiji, potpisalo je “Žensko pismo” – otvoreno pismo kojim, kako se navodi, svojim imenima i prezimenima staju u odbranu prava žena da kažu NE. “Obećavamo sebi i drugima da smo završile sa marginom”, stoji u pismu koje su, između ostalih, potpisale i glumica Svetlana Ceca Bojković, prof. prava Vesna Rakić Vodinelić, glumica Danijela Štajnfeld,  politkološkinja Mia Bjelogrlić, rediteljka Alisa Stojanović, novinarka Magda Janjić, profesorka Dubravka Stojanović, profesorka Jelena Đorđević, kao i brojne aktivistkinje poput Maje Stojanović, Marije Ratković, Aide Ćorović, Marije Srdić i drugih.

Коментари

„Dok umire sve što vredi, lopov mirno u fotelji sedi“: Brutalna poruka navijača Partizana o kojoj bruji Srbija

Mitrović izveo najneobičniji penal: Ovo se skoro nikada ne događa

„Sad svi hoće na basket“: Jokić oduševio slikom ispred kuće u Somboru