"Pomeranje igle u Trampovu korist": Kako će atentat na predsedničkog kandidata uticati na izbore u Americi
Političko nasilje Americi nije strano. U istoriji dugoj skoro 250 godina, ubijena su čak četiri predsednika Sjedinjenih Američkih Država. Uprkos tome, snimak iz Pensilvanije na kom Donalda Trampa, bivšeg šefa Bele kuće i ponovnog kandidata za predsednika, izvode sa mitinga nakon što je na njega pucano poluautomatskom puškom, zaprepastio je Ameriku i čitav svet.
Do atentata na Trampa dolazi u trenutku drastično povišenih tenzija uoči predsedničkih izbora u Americi na kojima je glavni kandidat, pored republikanca, aktuelni predsednik Džo Bajden, 81-godišnjak koji je katastrofalnim nastupom u prvoj TV debati razočarao veliki broj svojih pristalica i donatora. Istovremeno, retorika je pojačana na najjače, pa tako i jedna i druga strana upozoravaju da neće biti ni demokratije, ni Sjedinjenih Država, ukoliko ona druga pobedi 5. novembra.
Reagujući na vest o atentatu, Bajden je poručio da u Americi "nema mesta za ovakvu vrstu nasilja", ističući da je to jedan od razloga zašto zemlja mora da se ujedini.
"Ne smemo da dozvolimo da se ovo događa", rekao je američki predsednik.
Nekoliko sati kasnije, i Donald Tramp je pozvao na ujedinjenje, dodavši da je "samo bog sprečio da se dogodi nezamislivo".
"Nećemo se bojati, već ćemo, umesto toga, ostati otporni u svojoj veri i prkosni pred licem zla", poručio je Tramp.
Političko huškanje - opasna igra
U razgovoru za NIN, novinarka Ljiljana Smajlović kaže da je, uprkos tome što političko nasilje nije neobično za Ameriku, ovo prvi put da je politička klima u Americi u nečemu slična političkoj klimi u Srbiji, dodajući da su slične i mržnja i "nacionalna psihoza".
"To su frapantne podudarnosti. I zastrašujuće", navodi Smajlovićka.
Ona smatra da će slika Trampa, oblivenog krvlju, kako minut posle atentata prkosno diže pesnicu, dok se u pozadini vijori američka zastava, preplaviti zemlju i urezati u kolektivnu svest Amerikanaca. Dodaje da će, istovremeno, pokušaj ubistva Donalda Trampa uticati na političku retoriku, te da će u narednom periodu svi u Americi govoriti kako se snažno protive huškačkoj političkoj retorici.
"Svi odreda će da osuđuju atentat, ali i da se kunu kako im je demonizacija političkih protivnika odvratna", kaže Smajlovićka.
Ona ukazuje da veliki deo američke medijske i političke elite Trampa prikazuje kao "novog Hitlera" i "tiranina u nastajanju", dok Tramp, sa druge strane, svoje političke protivnike lažno predstavlja kao fašiste i komuniste, "a katkad i kao 'gamad'".
Ističe da su takve stvari opasne jer "ako protivnika godinama proglašavaš za biblijsko 'zlo', budućeg Hitlera i tiranina, a čak i politička nauka koja se predaje na svetskim univerzitetima odobrava upotrebu nasilja protiv tiranina, onda nije čudo da u tu optužbu neko poveruje, izvuče logičan zaključak i pokuša da spasi naciju od zla".
"To ne znači da je iko drugi, osim atentatora odgovoran za atentat, ali znači da je političko huškanje opasna igra, ne samo u Americi i Slovačkoj, već i kod nas", napominje sagovornica NIN-a.
O političkoj retorici koja je poslednjih godina zavladala Amerikom, piše i Njujork tajms u redakcijskom komentaru u kojem ističe da je nasilje suprotno demokratiji, te da "glasački listići, ne meci, treba da budu sredstvo kojim Amerikanci prevazilaze svoje razlike".
"Sada je na političkim liderima obe stranke, kao i na Amerikancima pojedinačno i kolektivno, da se odupru klizanju ka daljem nasilju i ekstremističkom jeziku koje ga podstiče", piše američki list, ističući da nasilje inficira i utiče na američki politički život, kao i da su nasilni akti u poslednje vreme postali "mračniji" usled kulturne i političke polarizacije u zemlji.
Povodom pokušaja ubistva Donalda Trampa, oglasio se i Vašington post, ističući da se mržnja nikada ne sme tolerisati, te da joj se stalno treba suprotstavljati. Kako se navodi, "privilegija slobodnog i otvorenog govora zavisi od atmosfere bez straha i zastrašivanja".
"U ovom trenutku moramo priznati da nas je sve dotakla toksična politika - bez obzira na naša uverenja i na to gde smo na ideološkom spektru. Može li ovo, dakle, da bude trenutak u kom ćemo da zastanemo i ponovo otkrijemo bolje verzije sebe? Da čujemo svoje unutrašnje glasove, onako jasno kao što smo čuli te pucnje? Amerikanci, šta želimo da budemo? Odgovornost je naša, kao komšija i građana. Ova republika je naša, kao što je rekao Bendžamin Frenklin: 'ako možemo da je zadržimo'. Hajde da počnemo danas", piše Vašington post u redakcijskom komentaru.
Коментари
Постави коментар